Poljska u Bosni
i Hercegovini

Danas 83-godišnji gospodin Šantić započeo je svoju avanturu s Poljskom prije više od 55 godina studijskim putovanjem za novinare. Fasciniran zemljom, sam je naučio poljski jezik. Godine 1968. došao je u Poljsku na godinu dana kao stipendista poljske radiotelevizije. Tokom ovih i niza narednih posjeta napisao je mnoge izvještaje i članke približavajući Poljsku čitateljima iz Jugoslavije, a nakon njenog raspada - iz Bosne i Hercegovine. Nekoliko desetina godina promovirao je i poljsku kulturu kao urednik Radio Sarajeva i Sarajevske televizije (do 1980.), umjetnički direktor 55 Kamernog pozorišta u Sarajevu (1980–1985). Od 1985. bio je kulturni urednik i kolumnist lista Oslobođenje, uključujući i člana redakcije za vrijeme opsade grada. Glavni urednik i odgovoran za časopis "Nedjelja". Pisao je o umjetnosti i književnosti, kao i o pozorišnim kritikama. Penzionisan je 2002. Bio je i suosnivač te dugogodišnji generalni sekretar Društva nezavisnih intelektualaca Krug 99. Njegovi tekstovi prevedeni su na italijanski, poljski, ruski, njemački, bugarski, albanski, francuski, slovenački, češki, engleski i turski jezik.

Njegov prvi prijevod s poljskog na bosanski, izbor poezije Juliana Przybosia, objavljen je 1965. Među djelima poljske književnosti koje je prevodio bilo je, između ostalih, poezija Wisławe Szymborske (1997.) i Tadeusza Różewicza (2002.), reportaže Wojciecha Tochmana (2004) te pozorišna predstava Romana Gorzelskog (1975). Također je bio uključen u promociju djela Zbigniewa Herberta.

Bio je lični tumač Tadeusza Mazowieckog tokom njegove misije kao specijalnog izaslanika UN-a u Bosni i Hercegovini tokom rata 1992-1995, održavajući srdačne odnose s njim i u kasnijem periodu. Godine 2002., na inicijativu S. Šantica, Mazowieckom je dodijeljena titula počasnog građanina Sarajeva. (Izvor: Wikipedia)

 

Slavko Šantić je prilikom primanja ordena održao sljedeći govor:

Poštovani gosti,

Želim prije svega da Vam izrazim moju najveću zahvalnost zbog ovog velikog priznanja koje mi je dodijeljeno. Čast mi je, sretan sam i ponosan ako sam bar malo doprinio saradnji i prijateljstvu naroda Republike Poljske i Bosne i Hercegovine.

Iz mog dugogodišnjeg druženja sa velikom, fascinantnom poljskom kulturom i literaturom stekao sam i veliko, vlastito životno iskustvo. Kultura je, uvjeren sam, najmoćnije, najefikasnije i najhumanije sredstvo za upoznavanje, medjusobno razumijevanje i iskreno prijateljstvo medju zemljama i narodima.  Kultura prijateljstva i saradnje danas je važnija nego ikada.

Reći ću još nešto, za mene od životne važnosti. Tokom mojih brojnih posjeta Poljskoj upoznao sam mnogo divnih ljudi – i onih običnih, meni veoma dragih, ali i mnogo onih iz kulture, književnosti, umjetnosti, mnogo pisaca, novinara, glumaca, reditelja. Svi su oni zaslužni za moju duboku fascinaciju Poljskom, poljskim narodom i vašom kulturom. Ali jedan veliki čovjek,  jedan veliki Poljak, gospodin Tadeusz Mazowiecki, zauzeo je posebno mjesto u mom srcu i mom životu.Tokom njegovih višekratnih boravaka u Sarajevu imao sam čast i sreću da saradjujem s njim u raznim prilikama, na službenim sastancima i u razgovorima sa ljudima. Posebno mi je ostao u sjecanju njegov prvi boravak u Srebrenici i Potočarima. Ponosan sam sto sam kasnije pokrenuo inicijativu na temelju koje je gospodin Tadeusz Mazowiecki 2002. godine proglašen za počasnog gradjanina Sarajeva.

Još jednom, duboko sam Vam zahvalan na ovom velikom priznanju i  na ovoj posjeti.  Želim Vas uvjeriti da će Poljska i poljski narod zauvijek ostati  u mom srcu.

Fot. Elmedin Nuhi (Ambasada RP w Sarajewie)