100. obljetnica rođenja sv. Ivana Pavla II.
18.05.2020
Ove godine obilježavamo stotu godišnjicu rođenja Karola Wojtyłe – pape Ivana Pavla II, koji je ostavio značajan trag ne samo u povijesti Katoličke Crkve, nego i u novijoj hrvatskoj povijesti.
Veze Karola Wojtyłe s Hrvatima sežu u razdoblje prije njegova izbora za papu. Još kao krakovski nadbiskup sedamdesetih je godina u Krakovu ugostio dugogodišnjeg zagrebačkog nadbiskupa Franju Kuharića te hrvatskog kardinala Franju Šepera, Kuharićevog prethodnika u toj službi. Kardinala Šepera, prefekta Kongregacije za nauk vjere, s kojim je nakon imenovanja za papu osobno surađivao, Karoł Wojtyła se sa zahvalnošću sjećao i cijenio ga.
Povezanost s Hrvatima Petrov nasljednik iskazao je već u prvog godini svog pontifikata, kada je u Vatikanu održao svetu misu povodom 1100. godišnjice blagoslova što ga je papa Ivan VIII uputio hrvatskom knezu Branimiru i hrvatskom narodu. Papa Ivan Pavao II vjernicima se na hrvatskom jeziku obratio riječima: „Dragi moji Hrvati! Papa vas voli, papa vas grli i prima! Papa vas blagoslivlja“.
U hrvatskoj povijesti ostat će upisana briga pape Ivana Pavla II za Hrvatsku pogođenu ratom i njegov značajan doprinos stjecanju međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. U vrijeme najžešćih sukoba u Hrvatskoj papa je 8. rujna 1991. proglasio danom molitve za mir u Hrvatskoj. U to je vrijeme papa i u svojoj božićnoj poruci Urbi et Orbi spomenuo Hrvatsku, pozivajući neka prestane rat „u dragoj hrvatskoj zemlji“. U dramatičnim danima na prijelazu 1991. i 1992. Hrvatska je težila za stjecanjem međunarodnog priznanja svoje neovisnosti. Vatikan je bio među prvim državama koje su priznale hrvatsku samostalnost – već 13. siječanja 1992., dva dana ranije nego što je to učinila Europska zajednica.
Mnogim Hrvatima osobito su ostala u sjećanju tri papina posjeta Hrvatskoj:
1994., kada je kao „hodočasnik pomirenja“ posjetio Zagreb i stupivši na hrvatsko tlo poljubio hrvatsku zemlju,
1998., kada su ga pozdravili vjernici u Zagrebu, Mariji Bistrici, Splitu i Solinu i kada je proglasio blaženim hrvatskog kardinala Alozija Stepinca – u čijoj se osobi, prema papi, spaja „cjelokupna tragedija koja je pogodila Europu tijekom 20 stoljeća, obilježena trima velikim zlima: fašizmom, nacizmom i komunizmom“ i koji je, prema papi, „dobro znao da se ne može popuštati kad je u pitanju istina, jer istina nije roba kojom se može trgovati“
te 2003. godine, kada je za svoje 100. jubilarno apostolsko putovanje izabrao Rijeku, Dubrovnik, Osijek, Đakovo i Zadar. Na tom je putovanju naglasio bogatstvo hrvatske baštine, koja će pridonijeti učvršćenju Europske unije.
Hrvatski mediji nakon papina pogreba s ponosom su isticali da je njegovo počivalište obogaćivao kameni reljef Bogorodice s Djetetom, djelo hrvatskog renesansnog kipara Ivana Duknovića iz Trogira. Tih je dana povodom papine smrti Republika Hrvatska proglasila trodnevnu žalost.
Nakon papine smrti, zahvalnost papi Poljaku u Hrvatskoj je iskazana davanjem njegova imena ulicama i trgovima, kao što je to, primjerice, slučaj u Šibeniku, Zadru, Trogiru, Zaprešiću, Osijeku, Rijeci, Đakovu, Splitu. Ime pape Ivana Pavla II s ponosom nose i katoličke župe u Petrinji i zagrebačkom Jelkovcu te crkve u Poznanovcu, Trogiru i Donjem Lapcu.
Papa Ivan Pavao II i njegove veze s Hrvatima inspiracija su za brojne knjige objavljene u Hrvatskoj te za znanstvene konferencije i skupove održane u Hrvatskoj i Poljskoj.