Poljska u Hrvatskoj

Zaključci i preporuke skupa su kako slijedi:

1. Suvremene sigurnosne dinamike izazova i prijetnji, poput hibridnih prijetnji i kiber sigurnosti, nadilaze granice pojedinih država te zahtijevaju usklađen zajednički odgovor. Nitko se danas ne može uspješno obraniti ni djelovati bez partnera, prijatelja i saveznika. 
2. Ključno je ozbiljno shvatiti i prihvatiti stavove brojnih stručnjaka koji izjednačuju hibridno ratovanje s klasičnom oružanom agresijom, s obzirom na svakodnevne prijetnje s kojima se Europa suočava i moguće negativne posljedice za društva i države koje su meta. Stoga možemo reći: Europa je u ratu — neobjavljenom ratu koji ima velik broj različitih pojavnih oblika.
3. Napadači koriste naše slabosti i ranjivosti, zloupotrebljavaju demokraciju i pokušavaju na različite načine zlonamjerno utjecati na procese odlučivanja kao i na političke procese kao što su referendumi i izbori. Napadači pokušavaju oblikovati naše javno znanje unoseći u njega brojne neistine. Izazivaju podjele, krize i sukobe putem svojih posrednika gdje god to mogu. 
4. Sigurnost je temelj za ostvarivanje strateških ciljeva svake zemlje. Sigurnost je ključna sastavnica svih razvojnih procesa. Naš zajednički cilj mora biti očuvanje stabilnih, sigurnih, prosperitetnih i demokratskih društava sposobnih učinkovito odgovoriti na postojeće kao i na buduće sigurnosne izazove.
5. Doba iluzija kada smo se oslanjali na američki nuklearni kišobran je iza nas. Europa sada mora biti spremna braniti demokraciju, ljudska prava, slobode i vlastite interese kako unutar svojih granica, tako i zivan njih.
6. Europske zemlje (članice EU-a, saveznice unutar NATO saveza kao i one izvan njih) trebaju biti odlučne u izgradnji mostova koji vode prema stabilnoj, sigurnoj i mirnoj budućnosti. Moramo ojačati prijateljstvo i savezništvo unutar Europske unije i NATO saveza. Posebnu ulogu u tim procesima imaju nordijske, baltičke te zemlje Srednje Europe s obzirom na aktualna kao i prijašnja iskustva u obrani vlastitih suvereniteta i demokracija.
7. Potrebno je stvoriti uvjete za obranu teritorijalnog, informacijskog i digitalnog suvereniteta te razviti sveobuhvatan sustav aktivne obrane koji jača otpornost čitavih društava. Unutarnje rasprave o budućnosti trebaju biti konstruktivne, usmjerene na povezivanje različitih ideja i stavova, a ne na produbljivanje podjela u već polariziranim društvima.
8. Procesi donošenja odluka moraju biti pojednostavljeni i temeljeni na istinitim, potpunim informacijama i znanju dobivenom iz pouzdanih i vjerodostojnih izvora. Treba izbjegavati jezik političke korektnosti, posebno u procesu donošenja odluka i pri pružanju informacijske potpore donositeljima odluka koju osiguravaju nacionalne obavještajne zajednice. Politička korektnost nas sprječava u prepoznavanju stvarnih uzroka, razlikovanju uzroka i posljedica te u pronalaženju rješenja koja djeluju na korijene negativnih ishoda. Ako se usredotočimo isključivo na posljedice, nikada nećemo moći učinkovito zaštititi svoja društva i države, niti osigurati uvjete za stabilan demokratski razvoj i slobodan život građana.
9. Autoritarni režimi, koji predstavljaju prijetnju euroatlantskoj zajednici, koriste prednost bržih i jednostavnijih procesa donošenja odluka, pri čemu nisu ograničeni sustavom provjera i ravnoteže koji postoji u demokratskim državama. Isto tako, naši protivnici učinkovito zloupotrebljavaju demokratske procedure i pravne institucije (npr. pribavljanjem podataka korisnih za obavještajne svrhe na temelju propisa koji omogućuju pristup javnim informacijama). Moramo što prije poduzeti sve potrebne mjere kako bismo ih u tome spriječili. To će biti iznimno težak zadatak jer se takav učinak mora postići unutar okvira demokratskog sustava, bez kršenja prava i sloboda građana.
10.  Svjedoci smo stalnog sukoba narativa kojima se pokušava negativno utjecati na javni informacijski prostor te u njega podmetnuti brojne neistine. Neprijateljski režimi već su odavno usavršili umijeće unošenja neistina i zlonamjernih informacija u javne sfere pojedinih država i cijele Europske unije, izravno i putem posrednika.
11. Ruski cilj konfrontacije sa zapadnom zajednicom nije samo obnoviti utjecaj, kapacitete i ulogu bivšeg Sovjetskog Saveza, već i potisnuti NATO savez na povratak na granice iz 1990. godine te ponovno uspostaviti status Rusije kao globalne sile. Ključni cilj ruske politike jest narušavanje jedinstva i izazivanje nestabilnosti u zemljama EU-a i NATO-a – osobito tijekom procesa donošenja odluka koji se odnose na njihovu obranu i sigurnost.
12.  Sabotaže koje planiraju i provode ruske oružane snage, ruska obavještajna zajednica i regrutirani pojedinci, postale su uobičajena pojava diljem Europe. Rusija je intenzivirala aktivnosti svoje obavještajne zajednice usmjerene protiv interesa EU-a, NATO-a te njihovih članica i savezničkih država, te je aktivirala mrežu agenata/ilegalaca uključenih u brojne neprijateljske destruktivne operacije širom Europe.
13. Sve učestaliji su fizički i kiber napadi na ključnu kritičnu infrastrukturu (uključujući naftovode i plinovode, elektroenergetske mreže, sustave opskrbe vodom, informacijske i komunikacijske mreže, medije, zdravstvene sustave te zračni, kopneni i pomorski promet) kao i sabotaže, diverzije, atentate i podmetanja požara, instrumentalizacija migracija i pravoslavlja, te korištenje umjetne inteligencije i suvremenih tehnologija s ciljem stvaranja i širenja neistina i zlonamjernih informacija. Sve te aktivnosti su dodatno intenzivirane nakon ruskog sveobuhvatne agresije na Ukrajinu 2022. godine od kada Europska unija pruža snažnu i opsežnu potporu Ukrajini.
14.  Ruski napori usmjereni na širenje nestabilnosti, nesigurnosti i podjela u društvima i državama sve se više protežu izvan njezinih primarnih ciljeva, osobito prema regiji Zapadnog Balkana, odnosno šest država na zapadnome dijelu jugoistočne Europe.
15.  Rusija sustavno pomiče „granice rizika" svjesnim povećanjem napetosti (npr. izazivanjem sve brojnijih i sve opasnijih incidenata), s ciljem jačanja straha u zapadnim društvima od mogućeg oružanog (pa čak i nuklearnog) sukoba.
16.  Od ključne je važnosti kontinuirano graditi i jačati povjerenje između države, javnih i državnih institucija, akademskog sektora i društva u cjelini. Krajnji cilj mora biti uspostava učinkovitog i integriranog (aktivnog) obrambenog sustava koji će odvraćati moguće napadače od planiranja i provedbe napadnih djelovanja. Također je potrebno revidirati postojeće razvojne, sigurnosne i obrambene strategije (koje obuhvaćaju fizički teritorij kao i informacijski i kiber prostor) na nacionalnoj i međunarodnoj razini kako bi odražavale aktualne i nadolazeće izazove, rizike i prijetnje. Potrebno je aktivno raditi na zaštiti integriteta i neovisnosti političkih procesa, poput referenduma i izbora. Oružane snage moraju se razvijati na strateškoj, operativnoj i taktičkoj razini kako bi učinkovito odgovorile na nove i složene prijetnje. Nijedan rizik, bez obzira koliko se malo vjerojatnim činio, ne smije biti zanemaren ili podcijenjen.
17.  Jednako je važno osigurati stanovništvu siguran i pouzdan pristup vjerodostojnim izvorima informacija i znanja te razvijati i jačati medijsku, informacijsku, digitalnu i opću pismenost s ciljem poticanja kritičkog razmišljanja. Tek tada pojedinci mogu donositi informirane odluke utemeljene na istini, a ne na zlonamjerno obrađenom i širenom sadržaju.
18.  Stalan priljev ilegalnih migranata u Europu stvara dodatne rizike i prijetnje za društva koja ih primaju te može negativno utjecati na političke, ekonomske i sigurnosne procese. Stoga ilegalne migrante treba bez odgode vraćati u zemlje iz kojih su ušli na teritorij Europske unije.
19.  Potrebno je hitno ažurirati „NATO strategiju za suzbijanje hibridnih prijetnji“ iz 2015. godine koja očito više nije primjerena postojećoj sigurnosnoj situaciji, kako onoj na tlu Europe tako i na globalnoj razini.