Deseta godišnjica smolenske katastrofe
10.04.2020
10. aprila 2010. godine, specijalni avion TU-154M sa predsednikom Republike Poljske Lehom Kačinjskim i suprugom predsednika Republike Poljske Marijom Kačinjskom poleteo je iz Varšave za Smolensk.
Državna delegacija je toga dana na poljskom ratnom groblju u Katinju trebalo da učestvuje u obeležavanju 70. godišnjice zločina koji je tamo počinjen. U avionu je bilo 96 putnika, među kojima su bili predstavnici najviših državnih vlasti, predstavnici društvenih slojeva i crkava, vojni zapovednici i posada aviona. Svi su poginuli u avionskoj nesreći koja se dogodila tokom sletanja na aerodrom u blizini Smolenska.
Delegacija koja se zaputila na katinjsku ceremoniju 10. aprila 2010. predstavljala je poljsku elitu, njene različite političke, društvene i duhovne nijanse. Činili su je zamenici maršala Sejma i Senata, grupa parlamentaraca, zapovednici svih rodova oružanih snaga Republike Poljske, službenici Kancelarije predsednika, šefovi državnih institucija, sveštenstvo, predstavnici ministarstava, boračkih i društvenih organizacija i pratnje. Osoba koja je predstavljala sponu moderne Poljske sa elitama i tradicijom Druge poljske republike bio je Rišard Kačorovski, poslednji predsednik Republike Poljske u egzilu.
Putnici na letu za Smolensk krenuli su na ceremoniju u Katinj kako bi odali počast žrtvama masovnih pogubljenja u Katinjskoj šumi, Mjednoj, Harkovu, Bikovnji i Kurapatiju koje je NKVD počinio u proleće 1940. po naredbi najviših vlasti Sovjetskog Saveza. U masakru u Katinju živote su izgubili poljski ratni zarobljenici: oficiri, naučnici, sveštenici raznih denominacija, zvaničnici i funkcioneri, predstavnici slobodnih profesija i preduzetnika - tadašnja elita Druge poljske republike.
Katinjski masakr i Smolenska tragedija dva su događaja koja su simboli tragičnih stranica poljske istorije.
Katastrofa aviona TU-154M sprečila je predsednika Leha Kačinjskog da održi govor pripremljen za 70. godišnjicu masakra u Katinu.
"Učinimo," napisao je tada predsednik, “da katinjska rana konačno zaceli i zaraste.”
Poruka koja nije izgovorena 10. aprila 2010. godine čuje se i danas, deset godina kasnije, jednako snažno.
Ovi događaji potresli su milione Poljaka, kao i međunarodno javno mnjenje. Učesnici tog leta zauvek će nam ostati u sećanju.
Kancelarija portparola
Ministarstvo spoljnih poslova